„Tada pristupe k Isusu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?“

Zašto postimo?

Piti i jesti su osnovne potrebe čovjeka, ako to naučimo kontrolirati radi Boga, onda Bog postajte ona naša osnovna potreba. Važniji nam je Bog od jela i pića, važniji nam je Bog od našeg života. Jer ono za čim iskreno žudimo, za čim iskreno čeznemo, će oblikovati naš život, naše ponašanje, naše razmišljanje i naše djelovanje. Ako se želimo maknuti od grijeha, onda se moramo naučiti postiti.

Dijete kad je gladno i žedno, ono ne gleda ništa drugo nego samo želi sebično zadovoljiti svoju potrebu.

Dok ne osjetimo glad ne znamo što stoji duboko u nama. Odgovor na pitanje: zašto postimo?, daje nam snagu i izdržljivost, daje nam mogućnost da kažemo: ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.

Oče pomozi mi postiti. Pomozi mi hraniti se Tvojom riječju. Pomozi mi obratiti se i vjerovati Evanđelju. Pomozi mi gladovati za hranom Tvoje prisutnosti.