Mk 12, 30

„Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“

Najvažnija zapovijed je ljubav. Iako se ljubav ne može zapovjediti, ali zakon može čuvati ljubav. Zakoni su doneseni jer zakon voli čovjeka, jer žele čovjeka sačuvati od povreda. Tako da je najvažnija zapovijed ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Ne može se odvojiti jedna od druge, jer Bog je postao čovjekom. A i jednog i drugo treba ljubiti iz sveg srca svojeg, iz sve duše svoje, iz sveg uma svoga i sve snage svoje. Možda ovo zvuči čudno: ali postavimo sebi pitanje: koliko ljubimo sebe?

Ljubiti iz srca svoga znači slobodno, radosno, spontano razviti ljubav prema Bogu i čovjeku, svom svojom nadom i vjerom, svim svojim načinom razmišljanja i o Bogu i o drugome. Ljubiti Boga svojim djelima, svojim radom, svojim zalaganjem, svojim darivanjem.

Oče nauči me ljubiti Tebe i bližnje, onako kako želim da ti Oče ljubiš mene. Pomozi mi voljeti te svim srcem svojim. Pomozi mi ljubiti te svom dušom svojom. Pomozi mi razmišljati pozitivno i blago o Tebi i o bližnjemu. Pomozi mi ljubiti Tebe i bližnje koliko god mogu i vremenom i pomaganjem.