Mk 16, 14

„Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.“

Za mnoge vidjeti znači i vjerovati. Krist se različitim oblicima ukazivao ljudima, jer su ga tako mogli lakše prepoznati. Marija ga vidi kao vrtlara jer uređuje stvari, pripitomljuje, obrađuje brine se. Učenici ga prepoznaju u lomljenu kruha, jer se daruje, jer služi, jer dijeli. Apostolima se ukaza kao opraštanje, jer osjećaju krivicu. Mi viđenju dajemo vrlo veliku važnost. Ako vidimo onda to odgovara istini, kao da nas nikad oko nije prevarilo, kao da nas nikad uho nije prevarilo. Sv. Ivan nam kaže da Boga nitko nije vidio, nego ga jedinorođenac objavi. Zato toliko mnogo viđenja, zato toliko obličja. Tamo gdje prepoznajemo Božju ljubav na najvećem nivou tu nam se Bog pokazuje kao uskrsnuće, kao nada kao pobjeda. Tog uskrslog Boga naviještamo.

Bože hvala ti što nam se pojavljuješ tamo gdje te trebamo. Kad trebamo urediti svoj život ti si nam vrtlar. Kad trebamo nešto od Tebe, ti nam samog sebe daruješ. Kad trebamo tvoju ljubav ti nam daješ milost opraštanja. Pomozi nam da te naviještamo u potpunosti. Pomozi nam donijeti Te svakom čovjeku koji te treba.