Iv 12, 45

„Isus reče: tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.“

Ivan piše o Riječi koja je postala tijelom, da bi postala ljudima život, da bi život ljudima bio svjetlo. Mi svjetlo ne možemo vidjeti, ali sve ono što možemo vidjeti možemo vidjeti i prepoznati zahvaljujući svjetlu. Svjetlo vidimo tek kad se rasprši, kad stvori dugu. Jednako kao što ne možemo vidjeti Boga, ali ga možemo prepoznati u svim djelima koja je Krist učinio. Možemo je vidjeti u njegovoj osobi, koja nas privlači da slijedimo njega kako bismo u konačnici mogli vidjeti taj puni spektar Božje svjetlosti, kako bismo cijeli svijet mogli gledati njegovom svjetlošću. Naša zadaća je donijeti to svjetlo do ljudi pa čak i prelomljeno, možda samo jedan dio spektra svjetlosti samo kako bi ljude privukli da traže onu pravu svjetlost, onaj izvor same svjetlosti.

Oče hvala ti što si došao u našu tamu. Mi znamo kako se ne možemo odvojiti od svoje tame, ali možemo se ispuniti tvojom svjetlošću. Rasvijetli nas, obasjaj nas da tvojom svjetlošću mi možemo hoditi u sigurnosti, spoznati i osjetiti Božju blizinu i toplinu. Uči nas da možemo biti svjetlo svijeta.