Iv 14, 13

„Isus reče: I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.“

Sigurno da sveti Josip nije zamišljao svoj brak ni rođenje onako kako se sve zbilo na početku. Ali ono što je molio Boga sigurno se ostvarilo. Mogao se je brinuti za svoju ženu, za svoje dijete, mogao je raditi svojim rukama. Nije sve bilo lagano, ni jednostavno, ali Josip nije odustajao. Jednom su pitali Krista: odakle mu sve to, zar mu nije otac Josip? Upravo zato i ima tu mudrost. Jer lako se snaći u vremenima kad je sve lagano, ali kad je teško, kad se treba boriti, pa čak i sa samim sobom, potrebna je ogromna poniznost, vjera i mudrost da bi se napredovalo. Sveti Josip se proslavio u Sinu, kao što je Sin proslavio i svog nebeskog Oca. Kao što je svaka molitva koju je izgovorio Josip, bila briga za Božjeg Sina i iz ljubavi prema njemu, neka tako i naša molitva bude iz ljubavi prema Isusu.

Isuse ti znaš sve što nam je potrebno, znaš sve što se nalazi u nama. Poznaješ naše obitelji i u njima gledaš sličnost sa svojom obitelji. Znaš da nam nije uvijek ni lagano ni jednostavno. Ali daruj nam ljubav koju je sveti Josip imao prema tebi i tvoju majci, da jedni druge poštujemo i ljubimo i da vršimo volju Božju.