Iv 15, 15

„Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.“

Nije dovoljno da mi budeš sluga. Jer sluga radi što mu Gospodar naredi, a prijatelj je prijatelj jer to želi biti. Jer prijateljstvo se poznaje u poteškoćama. Ako ste sa mnom kad mi je sve dobro, tada ne znam jeste li mi prijatelji. Ali onog trenutka kad sam ljut, kad sam nepodnošljiv, kad sam totalno van svega e ako ste onda ostali sa mnom, onda znam da ste mi prijatelji. A Bog je vidio naše najbolje trenutke i one naše najgore i još uvijek nas zove prijateljima. Ne samo da nas zove prijateljima nego je spreman umrijeti za nas. Umrijeti za nas baš tada kad smo najgori, da bi nas učinio najboljima.

Hvala ti Oče za tvoju ljubav, hvala ti što si prijatelj s nama kad nam ne ide, kad zalutamo, kad skrenemo s puta. Hvala ti što nas tražiš što nam pomažeš. Pomozi nam da ti uvijek budemo prijatelji. I kad sumnjamo i kad nam nije jasno i kad smo ljuti. Pomozi nam da budemo prijatelji svim ljudima, da nikad ne napustimo one koji nas trebaju.