Lk 7, 39

„farizej pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.“

Kad stojimo u redu za ispovijed što mislimo? Mislimo li o svojim grijesima, ili pak o grijesima drugih ljudi? Mislimo li kako se netko dugo zadržao, što je ovaj sagriješio? Mislimo li ono: vidjet ćeš ja ću to na brzinu ja nemam grijeha? Ili pak vidimo li milost koja djeluje? Osjećamo li prisutnost Božjeg djelovanja tu dok čekamo u redu na ispovijed? Milost koja se izlijeva na nas, milost koja nas čisti, koja nas vraća na pravi put. Milost koja nas ne osuđuje, nego poziva. Ne bitno jesmo li malo ili puno sagriješili, nebitno jesmo li se jučer ili prije 40 godina ispovjedili. Kad bismo mi bili vjernici onda bismo osjetili milost ne samo da djeluje u nama, nego i kod drugih. Zato nemojmo biti farizej i gledati tko ili što griješi; nego gledajmo kako Božja milost djeluje na one koji ga ljube. U miru idu samo oni koji vjeruju, a ne oni koji osuđuju.

Oče pomozi mi s mirom ići ovim svijetom. Pomozi mi širiti tvoj mir. Pomozi mi opraštati poput Tebe. Pomozi mi gledati svijet vjerom, gledati svijet Tvojim očima. Oče, smiluj se meni grešniku. Pomozi mi Gospodine da te i ja ljubim mnogo.