Lk 7, 9

„Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.“

Kad bismo čuli Božji glas, kad bismo vidjeli neki znak vjerovali bismo. Koliko ljudi je to reklo, koliko smo puta taj argument čuli. A ovdje stotnik, poganin ima priliku da mu dođe Isus u njegovu kuću. Možemo samo zamisliti čast, možemo samo zamisliti koliko su ljudi zavidjeli što se Krist uputio prema njemu. Koliko su ljudi zamjerili Kristu što se svratio Zakeju. Ali čovjek pazeći i na svoju taštinu, pazeći da ne padne u oholost kaže vrlo jednostavno: Nisam ja važan. Ja sam čovjek pod vlašću. Drugi mi ima moć narediti. Mogu i ja nešto narediti, nekom sluzi svom i svom vojniku. Ali ti Bože možeš narediti svemu. Ne moraš doći k meni. Nego reci riječ u bit će. Ti si Gospodar svega i samo reci, naredi sve će te poslušati. To je vjera. Vjera u Božju riječ. Svoj život staviti, ne u posjetu, nego u riječ Božju. Kamo sreće kad bismo i mi manje tražili svoju veličinu u susretu s Bogom, nego u svojoj vjeri otkrivali Božju veličinu.

Hvala ti Oče što si uvijek spreman pomoći nam. Hvala ti što nam uvijek dolaziš u susret. Pokaži mi Oče što želiš da učinim i učinit ću. Ti znaš Oče sve moje probleme i potrebe. Pomozi i meni reći: Samo reci riječ i ozdravit će duša moja.