Lk 2, 51

„I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu“

Marija je u svoje srce pohranjivala sve uspomene o Isusu. I to s tolikom brigom i pažnjom, tako da ih se može lako sjetiti, da ih može lako prebirati. Čuvati uspomene ne radi nostalgičnog sjećanja prošlosti, nego zbog razumijevanja sadašnjosti i budućnosti. Jer kao što se pita psalmist kako će sačuvati čistim svoj život, čuvajući riječi Božje. Tako i mi zajedno s Marijom čuvamo riječi i djela Isusa Krista u svom srcu, ali ne površno i usput, nego sa svom brigom. Jer kad pogledamo u svoje srce što se u njemu nalazi? Ispunimo li svoje srce mržnjom ili ljubavlju? Je l srce puno materijalnih ili duhovnih stvarnosti. Pohranimo zajedno s Marijom u svoje srce Božje riječi, Božja djela i o njima razmišljajmo.

Oče hvala ti što si nam dao Mariju za našu majku. Hvala ti što u njezinom srcu leži briga za sve ljude. Majko hvala ti što si u svom srcu sačuvala sve uspomene na svoga Sina. Hvala ti što si sačuvala njegove riječi i što si ih s velikom ljubavlju prenijela apostolima. Hvala ti što si svojim srcem ohrabrila apostole da stvore Crkvu. Pomozi i nama da u svom srcu čuvamo Isusa Krista.