28. 09. Lk 9, 51

„Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.“

Onog trenutka kad saznamo što je Božja volja za nas, tog trenutka krećemo je izvršiti sa svom odlučnošću. Zar ne? Ili pak pokušavamo pregovarati kod Boga, jer mi smo ipak zamislili nešto drugačije, nešto jednostavnije, ljepše, lakše?  Zar ne bismo trebali Božju volju vršiti sa svom odlučnošću i sa svim predanjem? No mi se često ponašamo poput učenika. Postoje ljudi koji nisu primili Krista, zbog onoga tko je on i zbog onog kamo ide. I mi bi poput njih puni mržnje i „pravedne“ ljutnje, osudili ih, predali ognju. Ali Krist nas stalno upozorava, da slijediti njega znači krenuti putem ne nasilja, putem stalnog propovijedanja obraćenja, putem stalne ljubavi, bez obzira što nam drugi napravio. Možda nam je zato teško krenuti putem Božje volje. Mi mislimo da se imamo pravo ljutiti, a Krist nas poziva da idemo stalno putem opraštanja.

Oče hvala ti što nas pozivaš da nikoga ne osuđujemo. Hvala ti što nas pozivaš da nikoga ne odbacujemo, nego da uvijek ponudimo svima i svakom Tebe. Pomozi nam sa svom odlučnošću živjeti život vjere. Pomozi nam odlučno krenuti u borbu protiv zla i grijeha.