Iv 20, 29

„Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“

Vrijedi li ova rečenica za nas, ili smo mi puno bliži onoj Tominoj izjavi: ako ja ne stavim prst…? Nedostaje nam osobno iskustvo Boga. Jer čini nam se lakše je vjerovati ako nam se Bog objavi. Čak i kad nam Bog usliši naše molitve, čak i kad Bog djeluje kod nas nekad nam se čini kao da to Bog nije. Zato za vjeru nije potreban razum nego ljubav. Kad nema ljubavi onda je uvijek otvoren prostor za sumnju. U ljubavi srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje. Nebitno je kako dolazimo do Boga: bitno je da na kraju svih svojih sumnji i pitanja: Isusa priznamo svojim Bogom i Gospodinom u punini svoje ljubavi prema njemu. Jer tko nam može objasniti zašto nas Bog voli?

Hvala ti Oče što nam se objavljuješ. Hvala ti što nam se otkrivaš. Hvala ti što činiš stvari koje mi ne vidimo, ne možemo izmjeriti ni kontrolirati, a ni razumjeti (svemir…). Hvala ti što nam svojom objavom omogućuješ ljubav prema Tebi. Ne skrivaj se od naših pitanja, otkrij nam se uvijek da te možemo zajedno s Tomom priznati, kao svog Boga.