Mk 6, 6

„Isus ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.“

Koju moć ima čovjek, da može zaustaviti čak i Boga. Iako se hvalimo kako smo vrlo tolerantni i otvoreni, rijetki su oni koji će drugom oprostiti to što je uspio. Ljudima ne volimo davati mogućnost promjene. Stariji one mlađe uvijek drže djecom, uvijek ih drže nesposobnima. Isus dolazi u svoje selo, a ljudi ga optužuju: šta ti misliš tko si ti? Znamo te dok si bio mali. Odbijanje koje uništava, koje razara. Zato Isus nije mogao učiniti čudo, ne da nije htio nego nije mogao. Koliko smo mi čuda spriječili oko sebe: tako što ne vjerujemo u ljude oko sebe, tako što češće vidimo ono što ne valja nego ono što valja. Koliko smo čuda uništili jer nismo znali reći pohvalnu riječ, jer nismo znali potaknuti, ohrabriti. Bog nas ne šalje po cijelom svijetu propovijedati evanđelje, nego radosnu vijest donositi tamo gdje živimo. Radosna vijest prihvaćanja.

Oče hvala ti što nam dopuštaš da se promijenimo. Hvala ti što nam pomažeš da se razvijemo. Pomozi nam da se otvorimo tvom čudesnom djelovanju. Pomozi nam potaknuti i prihvatiti veličanstvene stvari koje Ti možeš učiniti u ljudskim životima. Neka naša nevjera i oholost ne zaustavi tvoje milosno djelovanje.