Iv 6, 9

„Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?“

Mi uvijek gledamo što možemo uzeti od vjere. A Bog u svojoj vjeri u nas, gleda što nam može dati. Bog daje ono najviše što ima, daje samoga sebe. Slijedeći Božju logiku onda i mi trebamo dati od sebe ono što možemo. Ne bitno koliko to malo bilo, bitno je dati. Jer Bog će uzeti to i pretvoriti u dar za mnoge. Euharistija nije samo Božji dar nama, nego i naš dar Bogu. Susret tih darova od kojih žive mnogi, susret je Boga i čovjeka. Jer to je ono što čini obitelj. Svatko daje ono što ima da bi cijela obitelj mogla jesti. Bog nas poziva da svoj život organiziramo upravo oko njega. Najprije slušamo i gledamo njegova djela. Potom darujemo mu od sebe sve, pa makar nam to djelovalo i malo. Bog uzima blagoslivlja i nama vraća. A onda mi živimo upravo od toga ne koliko smo primili nego koliko smo darovali i ne samo mi, nego svi oko nas.

Oče hvala ti za dar Euharistije. Hvala ti što nas učiš darivanju, dijeljenju i zajedništvu. Hvala ti što si nas pozvao da budemo dionici jedne obitelji. Pomozi nam da živimo nesebično i dajemo sve od sebe, bez obzira da li nam se to činilo malo. Gospodine umnoži sve ono što ti darujemo.