Iv 6, 67

„Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?“

Isus svojim učenicima govori o njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji. Govori o svojoj krvi o svom tijelu. Vjerujemo li mi u to ili ne? Govorimo li o simboličnom prisustvu? Jer kad bi govorili o simboličnom prisustvu onda ne bi se učenici pobunili, ne bi ih to zamaralo, ali oni su osjetili nešto drugo, nešto puno veće. Jesti tijelo i krv Kristovu, jer Bog je postao čovjekom, ne simbolično nego potpuno. Bog ne očekuje od nas da ga jedemo simbolično, prividno, lažno, nego istinito u potpunosti. Jer ne jedemo mi samo njegovo čovještvo, nego i njegovo božanstvo. Zato on čini naše tijelo i našu krv božanskom, nepropadljivom. Krist nam govori kako ćemo živjeti tamo gdje je on. Krist nam govori o uskrsnuću mrtvih. Vjerujemo li u njega u potpunosti ili simbolično? Vjerujemo li u njega životno ili lažno, pretvarajući se? Vjerujemo li uistinu da u njegovim riječima se nalazi život vječni? Ili negdje drugo tražimo svoj užitak svoju sreću, svoje zadovoljstvo? Možemo li s Petrom reći mi nemamo drugog života osim tebe Gospodine?

Oče hvala ti što si nam dao sebe za jelo i piće. Hvala ti što nas hraniš u potpunosti hranom neraspadljivom, hranom ne samo za tijelo nego i za dušu. Hvala ti što nas hraniš hranom koja nam omogućuje prijelaz iz ovog života u vječni život. Pomozi nam da nikad ne odemo od Tebe, pomozi nam da ne odlutamo od kruha života, od pića života, od riječi života.