Lk 6, 49

„Isus reče: koji čuje moje riječi i ne izvrši ih, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.“

Sveti Augustin kaže: ne budimo lijeni i zadovoljni površnošću, nego zakopajmo malo dublje, dok ne dođemo do stijene, koja je Isus Krist. Površna vjera je ona vjera koja samo kliče Gospodine ovo, Gospodine ono. Napravi Bože umjesto mene, napravi za mene. A kad dođe nevolja, kad dođe vrijeme svjedočenja, e onda ja ne mogu, teško je to. Kad navali oluja, onda se pitamo: gdje je Bog nestao, što ne pomaže? Problem je što mi živimo u nekom virtualnom svijetu. Sve nam se prikazuje kao neki reality show (zabava stvarnosti), ali zapravo je sve namješteno i odglumljeno. No mi nekad ne znamo razliku između stvarnosti i glume. Tako je i s vjerom, tek u kušnji prepoznamo prave vjernike. Tek kad oluja dođe i odnese one lažne, onda znamo na kojem temelju počiva i Crkva i vjera. Sad je pitanje jesmo li mi reality vjernici, ili smo pravi vjernici?

Oče hvala ti što nas pozivaš da svu svoju vjeru utemeljimo u tebi. Hvala ti što si ti naša čvrsta stijena koja nas drži kad se sve sruši oko nas. Pomozi nam Oče da doista svoju vjeru gradimo na življenju vjere, na svojim djelima, a ne samo na molitvama.