Mt 6, 9

„Vi, dakle, ovako molite: `Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!“

Molitvu Oče naša ne možemo izgovoriti kao svaku drugu molitvu. Jer ona već na početku ima taj poziv Oče. Ima tu intimnu povezanost, osjećajnost, ljubav. Odmah nas se stavlja u položaj voljenog djeteta. Djeteta koje ima toliku sigurnost i povjerenje u oca, da mu se smije obratiti. Onu sigurnost koju pruža jedino voljenost. I onda kažemo Sveti se Ime tvoje. Bog nije obična stvar, naš odnos s njim nije obična stvar: nije to odnos ni prema obitelji, ni prema poslu, ni prema zdravlju, ni prema novcu ni prema časti. Bog je drugačiji, „svet“, ono bez čega ne mogu, ne želim i ne znam. Zato ga i molim. Zato razmislimo što to u našem životu znači da je Božje ime sveto? Kako ja držim Božje ime svetim?

Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se Ime tvoje. Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdašnji daj nam danas. Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen (pokušajte svaku rečenicu izmoliti s naglaskom, polako)