Iv 3, 16

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“

Ovo je redak koji bi svatko od nas trebao imati zapisanog uvijek uz sebe. Onog trenutka kad smo na dnu, samo pogledati ovo i odmah slijedi olakšanje. Jer Bog nezaustavljivo nas traži. On ne čeka da mi krenemo za njim, da mi stignemo negdje. Nego on kreće u akciju spašavanja nas. Bog ne šalje još jednog u nizu proroka, sudaca. Nego Bog se odlučio utjeloviti. Bog je odlučio sam stati ispred tebe, ispred mene i reći: Volim te! Koliko te volim pitaš? Volim te više od svog božanstva, volim te više od svih tvojih grijeha. Volim te ovoliko i raširi ruke na križu. Bog Otac nam je dao svu svoju ljubav, dao nam je svoga Sina kojeg voli, zbog koje je on Bog koji je ljubav. Zato u svakom trenutku trebamo zapamtiti nismo mi koji tražimo Boga, nego Bog je onaj koji nas želi, koji nas voli, koji nas traži.

Oče hvala ti na tvojoj ljubavi, hvala ti na tvom daru. Nauči me da mogu i ja voljeti Tebe koliko ti voliš mene.