Mt 10, 19

„Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti.“

Možda najveći strah čovjekov je strah od smrti. Možda ne toliko od smrti nego od dugog i bolnog umiranja. I zato nas je strah što ćemo u tim trenucima reći. Jer nije bitno da li nas muči: bolesti ili čovjek, životinja ili grijeh. Nama je sve jedno. No ono što ćemo reći u tom trenutku možda će odrediti naš život. Razlika u načinu umiranja čini razliku vjernika i nevjernika. Vjernik se i u smrti predaje Bogu kao što mu se predavao i u životu. Zato i u trenutku umiranja može vikati: Viva Cristo Rey! (Miguel Augustin Pro) Živio Krist Kralj, jer je tako vikao i u životu. Naš pjesnik viče: Boj se onog tko je viko bez golema mrijeti jada. Vojska mučenika jest sjeme kršćanstva. Jer protiv ljudi kojima ni smrt ne može ništa, ne možeš se boriti, jer se oni bore oružjem nebeskim. Bog je pobijedio smrt.

Oče hvala ti što si nam poslao neustrašive ljude. Što si nam poslao ljude koji će odvažno i hrabro svjedočiti Tebe. Pomozi i meni da se ne bojim svjedočiti tebe do kraja svoga života. Pomozi mi u svim izazovima pronaći riječi navještaja, pronaći riječi svjedočenja ljubavi prema Tebi. Pomozi mi da uvijek mogu živjeti i svjedočiti: Živio Krist Kralj.